čikaška škola.
1. Skupina arhitekata (Dankmar Adler, Daniel Hudson Burnham, William Holabird, Martin Roche i Louis Sullivan te njegov učenik Frank Lloyd Wright) koja je djelovala u Chicagu na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, zaslužna za razvoj arhitektonskoga izraza prikladnoga za nebodere. Odlikuje se primjenom čelične konstrukcije (tzv. čikaška konstrukcija), napuštanjem dekorativnog eklekticizma u obradbi fasada te apliciranom ornamentikom, koja proizlazi iz funkcije i konstrukcije same građevine (Adler i Sullivan: zgrade Auditorium, Chicago, 1886–90. i Guaranty, Buffalo, 1894–95).
2. Smjer suvremene ekonomske misli koji zastupa skupina ekonomista s Čikaškoga sveučilišta, među kojima su najistaknutiji Henry Simons, Friedrich August von Hayek, Theodore Schultz, Milton Friedman, Robert Lucas, George Stigler, Herbert Simon, Gary Becker i dr. Osnivatelji škole između dvaju svjetskih ratova bili su Frank Knight i Jacob Viner. Škola je poznata kao ishodište suvremenoga monetarizma i obnove liberalizma. Povezuje ih čvrsta vjera u djelotvornost tržišta i nužnost ograničavanja državne intervencije u gospodarski život te širenje ekonomske analize i na druga područja društvenog života.
3. Sociološka tradicija povezana sa Sveučilištem u Chicagu koja je dominirala američkom sociologijom u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Razvila je utjecajne teorijske pristupe (npr. simbolički interakcionizam) te provodila temeljita empirijska istraživanja. Najpoznatija je po urbanoj sociologiji. Njihov pristup zasnivao se na postavci da gradove obilježava poseban način života, različit od seoskoga. Pridonijela je istraživanju useljeništva, manjina, rasnih odnosa, kriminaliteta i dr. U prvome, formativnom razdoblju istaknutiji su bili Ernest Burgess, Roderick McKenzie, Robert Park, William Thomas, Edwin Sutherland, George Herbert Mead, Louis Wirth i dr.
